Antička legenda, suvremena priča
Duboko pod morem
Dvije tisuće godina u tami
More pokraj Lošinja više od 2000 godina skrivalo je veliku tajnu. Slučajni zaron turista ronioca 1996. godine pokrenuo je niz događaja koji su okončani najljepšim otkrićem jadranskog podmorja — pronalaskom skulpture neprocjenjive vrijednosti. Vjerojatno nikada nećemo točno saznati što mu se dogodilo te kako je dospio na dno mora pored otočića Vele Orjule u Lošinjskom arhipelagu, no pronalazak, vađenje, restauracija i novi život naočitog kipa atlete iz antičke Grčke postali su intrigantna priča nove hrvatske kulturne povijesti s elementima drame, trilera i spektakla.
Arheološka senzacija
Ubrzo nakon njegova vađenja s dna mora ovaj brončani kip, usnuo u antici, a probuđen baš u naše vrijeme, procijenjen je od strane struke kao prava arheološka senzacija. Apoksiomen je u kratkom vremenu postao kulturna i turistička atrakcija, proglašen istinskim baštinskim blagom te često prozivan kao šutljivi ambasador hrvatske kulture u svijetu. Vrhunac nevjerojatne priče ponovno rođenog Apoksiomena, koja je započela pronalaskom na dubini od 45 metara pa dobila zavidne proporcije njegovim gostovanjem u najvažnijim svjetskim muzejima, kulminira u Muzeju sagrađenom samo za njega.
Okovan broncom
Rijedak pronalazak
Brončani kip mladog atlete jedinstven je nalaz na Jadranu, ali i u svijetu. Ovo umjetničko djelo impresionira svojom cjelovitošću te ljepotom izvedbe. Skulptura prikazuje sportaša savršenih atletskih proporcija kako strugaljkom čisti tijelo od ulja, znoja i pijeska. Ovaj postupak se na grčkom jeziku nazivao apoxyesis, a skulpture, koje ovjekovječuju ovaj proces, Apoxyomenos. Oduševljenje struke osobito je izazvala činjenica da je kip pronađen očuvan u cijelosti — nedostajao je samo mali prst lijeve ruke. Nažalost nije pronađena njegova strugaljka, kao ni oči, za koje se pretpostavlja da su bile umetnute.
Brončani ten
Apoksiomen je izrađen od bronce, slitine bakra i kositra s dodatkom olova, a sastavljen je od najmanje sedam zasebno lijevanih većih dijelova spojenih tekućom broncom. Skupocjena i krhka bronca omogućila je lakše oblikovanje tijela, posebno njegove kovrčave kose. Osobito je zanimljiva izvedba kose koja je vjerno prikazana mokra od znoja i ulja, razbarušena u bogatim uvojcima te iznad čela podignuta i zaglađena. Kako bi se naglasila životnost skulpture, usnice i bradavice skulpture izrađene su od crvenkastih bakrenih umetaka. Umjetnički naglasak kipa određen je položajem pognute glave i pogledom prema rukama.
U zagrljaju trava
Uspavan među stijenama
Svoj tisućljetni duboki san pod morem Apoksiomen je proveo zaglavljen između dvije stijene što je spriječilo pad u veću dubinu. Tijekom ronjenja je primijećeno da se glava nalazi u izvornom položaju iako je popustio spoj s tijelom. Kip je do polovice bio ispunjen pijeskom i morskim sedimentom, a leđa, dio glave i vrata te pozadina desne noge bili su zatrpani pijeskom i muljem. Prednji dio tijela i glava bili su prekriveni slojem vapnenačke inkrustacije. Morski organizmi, školjke, trave i fosili dva su tisućljeća skulpturu njegovali na dnu mora te time osigurali zaštitu od štetnog djelovanja i visok stupanj očuvanosti.
Ogoljena ljepota
Detaljna restauracija Apoksiomena smjestila je iznimno očuvanu skulpturu u 2. ili 1. stoljeće prije Krista. Proces restauracije odvijao se pod vodstvom hrvatskih i talijanskih stručnjaka. Radi uklanjanja štetnih soli najprije je provedeno isoljavanje u bazenu. Restauratorsko uklanjanje debelog sloja inkrustacije izvodilo se isključivo mehanički, bez primjene kemijskih sredstava. Restauratori su pazili da ne oštete izvornu patinu koja je na prednjoj strani kipa i na glavi ostala odlično očuvana ispod debele inkrustacije. Nakon punih šest godina restauracije Apoksiomen se napokon ukazao u svoj svojoj ljepoti.
Sjemenke vremena
U dobrom društvu
Kip Apoksiomena jest šupalj, ali pri pronalasku nije bio prazan. U tijelu skulpture je za vrijeme restauracije pronađeno mnogo organskog materijala — komadića drva, grančica, lišća, ostataka raznih sjemenki i plodova te ostaci kukaca. Potom je, pri daljnjem istraživanju, utvrđena pomalo bizarna činjenica: da je u unutrašnjosti kipa u antičko doba živio sitni glodavac. Pretpostavlja se da je riječ o poljskom mišu. Glodavac je u kip mogao ući kroz otvor u lijevom stopalu, a nagađa se da je živio u skulpturi dok kip nije bio izložen već kada je bio polegnut i odložen na sjenovitom mjestu na rubnom području nekog naselja.
Vrijeme na dlanu
U lijevoj ruci brončanoga kipa restauratori su pronašli gnijezdo izrađeno od trava, štitarki, grančica i lišća. Pronađeni su i listovi lovora koji su vjerojatno bili namijenjeni zatvaranju ulaza u gnijezdo te ostaci plodova kojima se miš hranio. Posebno su zanimljivi nalazi oraha i koštica plodova masline, trešnje ili višnje te breskve, pregrižene do srčike, gdje su jasno vidljivi tragovi zuba sitnog glodavca. Tri uzorka pronađenog organskog materijala žrtvovana su da bi se u analizi izotopom ugljika C14 odredila njihova starost. Na taj je način omogućena podrobno utvrđena datacija skulpture.
Veleban dom
Jedinstven ambijent
Skulptura ovakve vrijednosti i značenja zaslužila je jednako poseban dom — muzej za samo jedan artefakt. Muzej je izveden u palači Kvarner u samom centru Malog Lošinja. Rekonstrukcijom je palača zadržala vanjsko oplošje dok je unutrašnjost poprimila novi oblik. Tijelo novog muzeja umetnuto je u prostor definiran vanjskim zidovima i krovom postojeće palače. Bijela arhitektonska konstrukcija, koja sadrži izložbeni postav, lebdi unutar stijenki plavog prizemlja i unutrašnje fasade palače. Taj čelični ''kavez'' obložen je glatkim segmentima lima, s nepreglednim brojem varova koje su izveli lošinjski brodograditelji.
Put do vrhunca
Odvažna arhitektura muzeja vodi posjetitelja prema savršenoj skulpturi koja se nalazi izvan svakog vremenskog i fizičkog konteksta kojem je bila namijenjena. Prolazak kroz muzej jest nizanje ambijentalno, vizualno i sadržajno sasvim različitih prostorija koje posjetitelja informiraju te pripremaju za vrhunac - susret s kipom. Arhitektura, izložbeni postav i interijer muzeja djelo su arhitekata, restauratora, dizajnera, znanstvenika, povjesničara, umjetnika, fotografa, inženjera i ostalih stručnjaka koji su zajedničkim radom kreirali neobičan i unikatan ambijent, jedinstveni trajni dom za jedinstvenu skulpturu.
Otok vitalnosti
Tamo gdje pripada
Skulpturu Apoksiomena u svojim su muzejima htjeli mnogi veći hrvatski gradovi. Naposljetku, nakon dugotrajne neizvjesnosti te zalaganja lokalne zajednice, pojedinaca i profesionalaca, odlučeno je da će novi muzej biti sagrađen u Malom Lošinju, na otoku Lošinju, samo osam kilometara od mjesta gdje je skulptura pronađena. Jednoglasan zaključak lokalaca bio je — Apoksiomen se vraća kući! Osim prekrasne skulpture i velebne arhitekture, Mali Lošinj je u Muzeju Apoksiomena dobio i novu gradsku izvidnicu. Na samom vrhu muzeja nalazi se kaleidoskopski vidikovac koji pruža spektakularan pogled na malološinjsku luku.
Novi duh otoka
Antički sportaš zasluženo je pronašao svoj vječni dom na otoku vitalnosti koji se punih sedamnaest godina, od njegova pronalaska i vađenja do povratka na otok, pripremao za njegov dolazak. Lošinj, kao finalna destinacija Apoksiomena, svoju je destinacijsku turističku priču prilagodio i bazirao upravo na Apoksiomenu, antici i antičkoj gastronomiji, botanici, antičkoj kulturi i njezi te sportskim i zdravstvenim sadržajima. Na kojem drugom mjestu je mogao završiti zgodni mladi atlet, nego na otoku gdje su zdravlje, vitalnost i sport primarne vrijednosti?
Novi život, novi sjaj
Oči u oči
Nakon šestogodišnje restauracije te desetogodišnje izložbene turneje po hrvatskim gradovima i najvažnijim muzejima svijeta, od pariškog Louvrea i londonskog British Museuma do muzeja J.P. Getty u Los Angelesu, kip Apoksiomena stigao je u vlastiti muzej. Visok 192 centimetra i težak 308 kilograma, prekrasni brončani mladić ponosno stoji nasred Bijele sobe, potpuno monokromne prostorije na samom vrhu Muzeja. Pozicioniran u sredini, na omanjem postamentu, Apoksiomen vam je odjednom izuzetno blizak. Možete ga obići i promatrati sa svih strana. Dok stojite oči u oči s Apoksiomenom, ostajete samo vi i skulptura.
Otkrivenje
Prostorni pijedestal u kojem se, kao kulminacija obilaska Muzeja, susrećete sa skulpturom Apoksiomena, jest translucentna tekstilna instalacija skrojena po mjeri sobe Apoksiomena. Njome je postignuta difuzna, nenametljiva rasvjeta i neutralna pozadina za prezentaciju antičkog kipa. Prostor je tako oblikovan u opnu od providnog elastičnog tekstila, potpuno mekih i tečnih formi, a cijeli postupak je izveden kao sofisticirani zadatak primijenjenih arhitektonskih rješenja i krojačke konstrukcije. Kombinacija dematerijaliziranog prostora, mliječnog svjetla iz staklenog poda, difuzne rasvjete iz okolnih zidova te indirektnog danjeg svjetla sa skrivenog prozora otkriva detalje i ljepotu skulpture koja dominira prostorom.
Odjeci
Lice s naslovnice
Misteriozan pronalazak, senzacionalno vađenje iz mora, impresivne činjenice o njegovoj vrijednosti, ogroman interes za posjet izložbama, pompozno najavljivana gostovanja u važnim svjetskim muzejima, politička nadmudrivanja o lokaciji muzeja te konačno gradnja i završetak raskošnog muzeja tek su djelić brojnih tema o Apoksiomenu koje su ispunjavale tisuće novinskih stupaca i članaka. Popularnost i slava dečka s naslovnice u medijima dokumentirana je u Žutoj sobi muzeja, arhivom članaka, tekstova, objava i medijskih izvještaja, ilustrirajući dosege kontinuirane medijske pažnje i prisutnosti.
Priča se nastavlja
Priča o popularnosti Apoksiomena ne prestaje završetkom izgradnje te otvorenjem Muzeja. Dapače, ona se nastavlja kontinuiranim praćenjem i čuvanjem svih novih medijskih objava vezanih za Muzej i Apoksiomena, ali i sustavnom interakcijom s posjetiteljima. Gosti muzeja pozvani su da svoje fotografije i impresije iz Muzeja podijele na društvenim mrežama, označavajući ih pripadajućim hashtagovima. Direktan feedback posjetitelja stvara novu online sliku i priču o Muzeju te na taj način Apoksiomenova popularnost i fenomen čudesne antičke skulpture žive i dalje u suvremenom svijetu.
Reflections
