Na današnji dan brončani kip Apoksiomena slavi 18. rođendan!
27. travnja 1999. dan je koji će u povijesti hrvatske kulture i baštine vječno ostati kao datum kada je vrijedna skulptura, pronađena u podmorju otočića Vele Orjule pokraj otoka Lošinja, izvađena iz mora.
Tog je dana ekipa od četrnaest ronilaca; podvodni arheolozi Ministarstva kulture RH, ronioci Specijalne policije, tvrtke Submar d.o.o. iz Malog Lošinja i tehnički ronioci, pod vodstvom Marijana Orlića, tada načelnika Odjela za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kulture, s dubine od 45 metara izvadilo kip za koji će kasnije, nakon opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova, biti ustanovljeno da je star oko dvije tisuće godina.
Kip je u podmorju jugoistočno od otoka Lošinja 1996. pronašao belgijski državljanin René Wouters, sportski ronilac i amaterski fotograf, tijekom turističkog posjeta otoku Lošinju. Kip je ležao na dubini od 45 metara zaglavljen između dviju stijena, što je spriječilo njegov pad u veću dubinu. Leđa, dio glave i vrata te stražnji dio desne noge bili su zatrpani sipinom pijeska i mulja. Nalaznik kipa najprije je u Belgiji uspostavio kontakt sa stručnjakom za podmorska arheološka istraživanja, Robertom Sténuitom, direktorom Groupe de Recherche Archéologique Sous-marine Post-médiévale (GRASP) i s dr. Patrickom Fischerom i dr. Michaelom Fischerom iz organizacije Oxford Maritime Ltd. iz Velike Britanije, koji su bili spremni pružiti novčanu i stručnu potporu arheološkim istraživanjima i konzervaciji nalaza.
Potkraj 1998. nalaz kipa prijavljen je Ministarstvu kulture Republike Hrvatske posredovanjem Veleposlanstva Kraljevine Belgije. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske preuzelo je koordinaciju projekta, koji je predviđao sustavno podmorsko arheološko istraživanje, vađenje kipa i njegovo restauriranje te je odredilo Arheološki muzej u Zadru za glavnoga partnera sporazuma s GRASP-om i Oxford Maritime Ltd. No zbog sigurnosnih je razloga tadašnji ministar kulture mr. sc. Božo Biškupić, prije početka istraživanja, donio odluku o hitnom vađenju kipa da bi se spriječile nedopuštene ronilačke aktivnosti na lokalitetu.
Prije akcije vađenja kipa, na lokalitetu je obavljeno dokumentiranje nalaza, procjena stanja kipa i vidljivih oštećenja te je pretražen okolni teren. Uklonjen je pijesak i tvrdi mulj te dio stijena koje su „zarobile“ kip. Pripremljen je teren za prihvat sanduka i nosiljke za transport kipa do površine. Imobilizirana je znatno oštećena desna noga i kip je podvodnim padobranima prebačen na nosiljku i položen u sanduk.
Fotografije preuzete s Hrvatski restauratorski zavod
